ŠTO BIH REKLA MLAĐOJ SEBI

Objavljeno: 20. 11. 2018. Podijeli na

Prije nekog vremena sam o ovome razgovarala s Mirom. I rekao je kako je to moguće. Da mogu upravo sada reći sve što poželim mlađoj sebi. I da me ta mlađa ja doživi. Razumije.

Do sada sam razmišljala o tome, no nije mi palo na pamet da će me ta mlađa ja čuti. Sada, kad sam ovoga postala svjesna, sve je postalo puno ozbilnije. Pa i moje promišljanje što bih joj rekla.

I učinila sam to. Razgovarale smo. Vidjela sam kako se naočigled mijenja. Kako iz nje nestaje strah i nesigurnost koje je (sam) imala tko zna od kada i tko zna zbog čega…

Tko zna, možda je upravo ovaj razgovor pomogao tadašnjoj JA da učini sve ovo što sam učinila.

Oduvijek sam bila u sportu i pokretu. I ostat ću u tome zauvijek. No, nisam uvijek uživala u tome. Uvijek je nedostajala sitnica da bi to bilo to. Da bih bila potpuno zadovoljna, da bih uživala.

Prvo što sam joj rekla je da će pronaći taj čarobni sastojak i da će tada sve sjesti na svoje mjesto.

Bila je sretna. Znala je da postoji, no nije znala hoće li ga naći. Bila je sretna kad je saznala da hoće.

Pitate li se koji je to sastojak koji je nedostajao? Znam, i ja bih se pitala. To je ono što vas pozivamo da učinite zajedno s nama. Da zavolite svoje tijelo. Neka to bude jedini cilj vašeg vježbanja i sve ćete ciljeve samo time postići.

Rekla sam joj da će se nekad pitati je li to sve vrijedno truda. Sve što mora raditi kako bi došla do onoga što želi. Jer nekad su lekcije i učitelji onakvi kakve zapravo ne želimo. Tada nam nakon lekcije ostane gorak okus umjesto znanja i vještine. I otpor. Nepriznavanje učitelja. A znanje ostane neiskorišteno ili nedovoljno iskorišteno, samo zato što ne želimo priznati onoga tko nam ga je dao.

Rekla sam joj i pokazala razloge zašto da poštuje svoje tadašnje učitelje. Zašto da ih prihvati i što time dobiva te što time može dati. I poslušala je. Razumjela je. Znam da joj je to značajno olakšalo put.

Negdje u mislima, možda je to tek mašta ali stvarno postoji taj trenutak kad sam odlučila prihvatiti ono što mi dolazi kroz kanale kroz koje dolazi. Sjećam se toga trenutka… I sada, sad tek razumijem da sam samo poslušala stariju i iskusniju sebe.

Uh, kako ovo sve nestvarno zvuči. No, ipak, sretna sam zbog tog iskustva. I zahvalna na njemu.

Hvala vam što dijelite ovu priču sa mnom.

Puse, Jelena!