SEZONA TRČANJA

Objavljeno: 13. 6. 2016. Podijeli na

Otvorena je nova sezona trčanja.  Jarun je prepun trkača. Svega se tu može naći. Od onih koji su tek počeli do onih koji već broje kilometre u nogama. Tako sam jučer naletjela na članak o školi trčanja. Iznenadila sam se kako je prije upisa u školu potrebno napraviti dijagnostiku. Razveselila me ta pomisao jer je takav pristup ozbiljan i sustavan. Dijagnostika stanja može nam dati uvid je li osoba spremna za aktivnost ili nije. Da li lokomotorni aparat te osobe može podnijeti opterećenja koja nam donosi tako prirodna stvar kao što je trčanje.  Da, ono nam je urođeno poput disanja, poput fundamentalnih ljudskih kretnji. No negdje na putu rasta i razvoja pogubili smo osjećaj za tu fundamentalnost našeg tijela. Nedovoljno osjećamo. Kada iz stanja mirovanja našem tijelu damo naredbu “Trči!”, ono će to učiniti. Usprkos boli i naporu koji ćemo osjećati naš će ego reći stisni zube i izdrži. Nažalost ne postavljamo si pitanje koja je cijena toga?
Da se vratim na dijagnostiku.  Super je to stvar no nije sve tako jednostavno. U tom smijeru najčešće se mjeri funkcionalno stanje organizma. Tako je bilo i u ovom primjeru škole trčanja.  Nemam ništa protiv toga no to je nedovoljno. Funkcionalne su sposobnosti samo jedan dio ukupnog stanja našeg organizma. Cijela slika puno je šira i kompleksnija. Kako se osoba kreće, koristi li prave kretne obrasce, trči li iz kukova, radi li pokret torakalne kralježnice i ono najbitnije izgleda li njeno trčanje poput simfonije u kojoj svaki član orkestra zna svoju melodiju? Trčanje treba biti fluidno i ritmično. Lokomotorni aparat treba biti podrška a ne otežavajući faktor. A osjećaj tijekom trčanja ne bi trebao biti bol već želja da osvojite daljine. Onako lako, eto baš tako. Jer vam se baš sada trči.